Back Chanyuan Treaty English Traité de Shanyuan French Trattato di Shanyuan Italian 澶淵の盟 Japanese 전연의 맹 Korean Chiến tranh Tống – Khiết Đan (1004–1005) Vietnamese 澶渊之盟 Chinese Siân-ian Chi Bêng ZH-MIN-NAN 澶淵之盟 ZH-YUE
Chanyuanski sporazum (pojednostavljeni kineski: 澶渊之盟; tradicionalni kineski: 澶淵之盟; pinyin: Chányuān Zhī Méng) je sporazum koga su zimi 1004/05. sklopili Kinesko Carstvo pod dinastijom (Sjeverni) Song na jednoj, te Kitansko Carstvo pod dinastijom Liao na drugoj strani. Njime su bili okončani višedecenijski sukobi oko Šesnaest prefektura koje su Kitani preuzeli koristeći razjedinjenost kineske države u doba Pet dinastija i Deset kraljevstava u 10. vijeku. Dinastija Song, koja je sebe smatrala legitimnim nasljednikom dinastije Tang, nakon uspješno provedenog ponovnog ujedinjenja Kine, nastojala je u dva pohoda (979, 986) povratiti vlast nad Šesnaest prefektura, ali je oba puta bila poražena. Od godine 999. je kitanski car Shengzong otpočeo redovne godišnje napade na kinesku teritoriju. Godine 1004. je njegova vojska prodrla 160 km sjeverno od kineske prijestolnice Kaifeng, zbog čega su Kinezi prikupili veliku vojsku na čelu sa carem Zengzonga koja je došla u kontakt s kitanskim trupama kod mjesta Chanyuan.
Zengzong, koji nije bio sklon ratovanju, odlučio je da umjesto bitke ponuditi mirovne pregovore. Ponuda je prihvaćena i nakon pregovora od 13. do 15. januara je utanačen mirovni sporazum. Njime je Kina Kitanima konačno priznala vlast nad Šesnaest provincija, te se obavezala da će plaćati godišnji danak od 200.000 bala svile i 100.000 unci srebra. Kineski car je također priznao kitanskog cara kao svog "brata", odnosno "Sina neba"; zauzvrat je dobio isto priznanje od kitanskog cara, kao i odustajanje od dotadašnjih kitanskih zahtjeva za teritorijama u Hebeiju.
Sporazum je izazvao veliko nezadovoljstvo na kineskom dvoru, a među kasnijim kineskim historičarima je bio žestoko kritiziran zbog nacionalnog poniženja, odnosno presedana po kome su kineski vladar i država prvi put priznali ravnopravnost "barbarima". S druge strane, sporazum se uspio održati više jednog od vijeka, osiguravši Kini mir na sjevernoj granici i stvorivši uvjete za novi uspon ekonomije, kulture i znanosti. Prestao je važiti godine 1125. kada je dinastija Song platila Jurčene (Džurdžije) da napadnu dinastiju Liao, a što je dovelo do stvaranja dinastije Jin u sjevernoj Kini.